Povijest Brač
Ime otoka Brača seže u daleku prošlost i njegovo podrijetlo nije u znanosti potpuno utvrđeno. Vjerojatno potječe od ilirskog imena brentos = jelen, jer su ga i Grci zvali Elaphusa i Bretanide, od elaphos = jelen.
Otok Brač čiji je zaštitnik Sv. Jure ima bogatu prošlost. Dokazi o postojanju života na otoku sežu čak u mlađe kameno doba (3000 pr. n. e.).
Grčka kolonizacija Dalmacije zaobišla je otok, no u vrijeme Rimljana stvaraju se brojna rimska gospodarstva (villae rustice) najviše zahvaljujući iskorištavanju na daleko poznatog bračkog kamena od kojeg je građena i Dioklecijanova palača u Splitu.
U 7. stoljeću otok naseljavaju Hrvati, a nakon njihovog pokrštavanja, otočki život dobiva svoj novi polet. Venecija je imala velik utjecaj na otok jer je njime vladala skoro 4 stoljeća, a stalna opasnost od Turaka na kopnu utjecala je na povećanje otočkog stanovništva. U doba francuske uprave, zahvaljujući brojnim reformama, otok je ponovo doživio procvat, a za vrijeme vladavine austrijske Habsburške monarhije u 19. stoljeću cestama su povezana sva važnija mjesta na otoku.
Tada je osobito na cijeni bilo bračko vino koje se izvozilo diljem Evrope, sve do početka 20. stoljeća kada je filoksera postupno uništila sve vinograde uzrokujući masovno iseljavanje ljudi u prekooceanske zemlje, naročito u Čile. Za vrijeme I i II svjetskog rata, na Braču se teško živjelo, a nakon oslobođenja od fašista Brač je postao dijelom socijalističke Jugoslavije. Od 1991. otok Brač je u sastavu samostalne i suverene države Hrvatske.